Čovjek sa sjevera zove kuma iz Podgorice.
– Alo, kume, đe si, šta radiš... Da te pitam, možeš li da zaposliš negdje ovog mog malog, sad je završio srednju školu, pa baš i nema želju da uči dalje...?
– Naravno, kume, pošalji ga kod mene u Podgoricu, odmah ga ubacujem u skupštinu, imaće 2.000 eura platu, ništa ne radi, čita novine, pritisne dugme koje mu kažu da pritisne i to je to.
– Joj, kume, mnogo je to para za mladog čovjeka, iskvariće mi se... Daj nešto za malo manje para, a da malo više mora da radi.
– Dobro, može onda da bude predsjednik Upravnog odbora u mojoj firmi, tu mu je plata 1.500 eura, dođe jednom-dvaput nedjeljno na posao, ima sekretaricu, službeni auto, vozača, telefon...
– Ma, kume, mnogo je i to. Ima li neki posao da se radi 8 sati dnevno, 5 dana nedeljno, a da zarađuje 500 eura mjesečno?
– E jbg, kume, za to mu treba fakultet.
Zaustavi saobraćajna policija Crnogorca, i pitaju ga, između ostalog, đe su mu lanci. Crnogorac se uhvati za kragnu, razvuče je i upita:
– Što, je l‘ se ne vide?
)){kind=small}
